16
17
18
19
2
20
21
1
10
11
12
13
14
15
3
4
5
6
7
8
9

HRVATSKA MEDITERANSKA POLITIKA

Hrvatsku povijest obilježavaju politička, ekonomska, religijska i kulturna ispreplitanja, koja su uvjetovala našu tradicionalnu otvorenost prema usvajanju znanja, prihvaćanje različitosti i toleranciju, zbog čega danas iskazujemo umijeće suživota, poštivanje prava manjina i priznavanje drugačijeg. Na diplomatskom planu Hrvatska razvija prijateljske vanjsko-političke odnose s velikim brojem država svijeta, a posebno sa susjednim zemljama i članicama EU.

Prije ulaska u EU, Hrvatska bi morala imati svoju jadransku i mediteransku politiku, jer će nakon toga njena vanjsko-politička aktivnost biti usmjerena prvenstveno na prostor ispred granica EU, odnosno na Mediteran i područje zemalja jugoistoka Europe. U tom smislu bi Hrvatska mogla preuzeti ključnu institucionalnu ulogu na istočnom Jadranu, svojom inicijativom za osnivanje i vođenje Istočno-jadranske koordinacije, koja će zastupati zajedničke interese svih država istočne obale Jadrana u Euro-mediteranskim procesima i projektima. Ključni vanjsko-politički okvir naše mediteranske politike treba predstavljati članstvo Hrvatske u Uniji za Mediteran (UzM), nastaloj 2008. godine kao izvedenici dotadašnjih politika EU prema Mediteranu: Euro-Mediteranskog Partnerstva (EMP) i Europske susjedske politike ENP). UzM predstavlja institucionalni okvir suradnje zemalja članica EU s ostalim mediteranskim državama.

Za uspjeh Euro-Med integracija najvažnije su gospodarske silnice koje usmjeravaju sve oblike suradnje na Mediteranu. Ovdje su na djelu dugoročne i korjenite ekonomske transformacije s "velikim radijusom zakrivljenosti", možda još uvijek nedovoljno vidljive. Političke odluke ih mogu ubrzati ili usporiti, ali nikako isključiti. EU nužno treba zemlje Mediterana, kao i one EU. Sjeverna Afrika može postati spojnica Euro-Mediterana s gospodarstvom i tržištem afričkog kontinenta. Recesija i financijska kriza u EU samo povećavaju njenu potrebu za čvrstom vezom sa zemljama Mediterana, koje su svjesne svojih dosadašnjih i budućih koristi od suradnje s EU. Ako žele gospodarski rast poput azijskog, sjevernoafričke zemlje moraju biti integrirane u Euro-Mediteran, sa stabilnom valutom, bliskim i otvorenim tržištima, komplementarnim gospodarstvima i solidarnošću u promišljanju razvoja.

Na području zemalja Euro-Mediterana s oko 800 milijuna stanovnika, tri četvrtine robne razmjene se odvija unutar UzM. Nadalje, preko Mediterana EU osigurava dvije trećine svojih energetskih potreba, a njime se odvija čak trećina ukupne svjetske trgovine naftom.

Euro-Mediteranska zona slobodne trgovine (EMFTA) bi trebala biti uspostavljena do kraja ovog desetljeća, što pretpostavlja objedinjavanje poticajnih uvjeta i zakonske regulative za razmjenu i ulaganja, kao i razvoj SME.

Naše je gospodarstvo sudbinski vezano za Mediteran, jer upravo s državama članicama UzM ostvarujemo čak tri četvrtine ukupne robne razmjene i izvoza. U oko 10 milijardi USD hrvatskog izvoza na Mediteranu zastupljeni su proizvodi tridesetak različitih grana proizvodnje. To nas svrstava među najraznovrsnija gospodarstva ovog dijela svijeta glede širine izvoza.

Hrvatska svojim položajem na istočnom Jadranu može predstavljati jednu od ključnih karika mediteranskih prometnih i energetskih pravaca. Hrvatske luke su na krajnjim južnim točkama europskih koridora, koji povezuju srednju i sjevernu Europu s Mediteranom, odnosno Bliskim Istokom i Sueskim kanalom. Čak 95% transporta u međunarodnoj robnoj razmjeni odvija se morskim putem, a Mediteran predstavlja čvorište svjetskog pomorskog transporta, kroz čije luke prođe trećina svjetske godišnje trgovinske razmjene. Do 2030. godine se predviđa utrostručenje brodskog prometa na Mediteranu.

Održivi razvitak hrvatskog gospodarstva dugoročno najviše ovisi upravo o razvoju naših luka i njihovom povezivanju sa zaleđem, te plovidbi i provozu roba i putnika Jadranom. Zato, radi osiguranja pristupa svojim lukama, moramo sudjelovati u planiranju i izvedbi infrastrukture na Euro-Mediteranskim energetskim i prometnim koridorima.

Na energetskom planu, Mediteranski solarni plan i Medring projekti UzM pružaju mogućnost za izgradnju, razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije. Naš potencijal u energiji vjetra, sunca i biomase je takav, da bi Hrvatska svojom održivom energetskom i industrijskom strategijom mogla za dva desetljeća postići potpunu energetsku nezavisnost.

Projekti i okvirna regulativa UN i EU za zaštitu Mediterana, predstavljaju obvezu, ali i jedinstvenu priliku Hrvatske za cjelovitu zaštitu Jadrana i njegovih resursa, uključujući uspostavu učinkovitog nadzora i donošenje mjera za čišćenje i sprječavanje zagađenja Jadrana, više od polovice kojega je obuhvaćeno našim teritorijalnim morem, zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom te najdužom obalnom crtom.

Postojeća politička i gospodarska uloga Hrvatske na Mediteranu nije razmjerna njenim mogućnostima. Po svom značaju Hrvatska je unutar 43 zemlje članice UzM svrstana u posljednju grupu MP6, koju uz nju čine Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Monako i Mauritanija. Mauritanija zemljopisno i ne pripada Mediteranu, a sve ostale države MP6 zajedno imaju dužinu obale 8.5 puta manju od Hrvatske (ako se uračunaju i obale naših otoka, tada Hrvatska ima čak 14.5 puta dužu morsku obalu od zbroja Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Monaka). Uz to, povijesna, kulturna, gospodarska, politička i sva druga mediteranska obilježja Hrvatske neusporedivo su veća u odnosu na ostale države grupe MP6.

Svoju mediteransku politiku Hrvatska treba ostvarivati nizom vanjsko-političkih inicijativa, a prvenstveno razvijajući bliske bilateralne odnose s Turskom, Egiptom i Alžirom, kao i uspostavom Istočno-jadranske koordinacije na Mediteranu.