16
17
18
19
2
20
21
1
10
11
12
13
14
15
3
4
5
6
7
8
9

VAŽNOST ULOGE THINK-TANKOVA

Think-tankovi, kao nezavisni i dinamični mini-instituti suvremenih društava, imaju značajnu ulogu istraživanja i izrade analitičkih proizvoda u procesu predlaganja novih nacionalnih politika ili mijenjanja i dopunjavanja postojećih.

Zato sve razvijenije države promoviraju, potiču i pomažu njihovo osnivanje i djelovanje, u cilju postizanja svojih najboljih mogućih politika i njihove uspješne primjene. U zemljama u tranziciji, think-tankovi mogu biti presudni za prelazak postojećih modela vladanja u transparentnije, uspješnije i društveno odgovornije.

Unapređivanje okruženja pogodnog za stvaranje novih think-tankova i omogućavanje djelovanja već postojećih, preduvjet je za razvoj nacionalnih politika, a pogotovo onih slabije istraženih ili manje zastupljenih. Stvaranje poticajnog okruženja za think-tankove ovisi prije svega o postojanju dovoljnog stupnja političke volje u državi i svijesti o koristima koje think-tankovi svojim (su)djelovanjem donose, odnosno o štetnim posljedicama njihovog odsustva u procesu odlučivanja o politikama. Takvo okruženje treba osigurati održivost djelovanja nezavisnih i neprofitnih think-tankova, obuhvaćajući institucionalizirani sustav mjera za razvoj donatorskih partnerstava i drugih oblika poticaja i olakšica.

Think-tankovi proizvode vjerodostojne studije, analize i predviđanja, temeljene na istraživanjima, modelima i bazama podataka, utječući tako pozitivno na promjene politika i doprinoseći poboljšanju općih uvjeta života zemlje u kojoj djeluju. Za njihov uspjeh je bitno da svi dionici određene politike budu svjesni svojih interesa od doprinosa think-tankova ciljanoj politici.

Misija određenog nezavisnog think-tanka vezana je s njegovim analitičkim proizvodima i istraživanjima u specifičnim područjima rada. Uspješan think-tank mora značajno doprinijeti javnoj raspravi održavajući svoju samosvojnost, kao i akademsku i medijsku relevantnost. Nastupajući kao poseban centar za nezavisna istraživanja politika, pojedini think-tank mora isticati svoje programsko usmjerenje u vidu glavne težnje, tematskih prioriteta i metodologijske preferencije. Također, treba odrediti svoju organizacijsku strategiju: strukturu vođenja i upravljanja, ljudske resurse, plan internog razvoja i programskog rasta, komunikaciju, donatore, te sposobnost praćenja učinaka i mjerenja ostvarenih rezultata.

Očekivane učinke na pojedina područja i politike, think-tankovi mogu uspješno ostvariti spektrom svojih istraživačkih aktivnosti i izradom analitičkih proizvoda, popraćenih primjenom razvijene zagovaračke i komunikacijske strategije.

Osim istraživačke i sudioničke uloge u politikama, think-tankovi imaju i sinergijsku snagu povezivanja vlasti sa znanstvenim, poslovnim i civilnim sektorima.