16
17
18
19
2
20
21
1
10
11
12
13
14
15
3
4
5
6
7
8
9

SLOBODNA DALMACIJA (07.03.2011.)

07.03.2011.

Otkrili smo još jedan primjer mogućeg lova u mutnom te nove dokaze zbrke u prostoru i pripadajućem zakonodavstvu   

Hrvatske vode d.o.o. uknjižene i upravljaju morskim jezerima

Premda je s prvim danom ove godine novi Zakon o vodama još bio u proceduri, a 17. veljače Vlada RH izvijestila Sabor da ga iz procedure povlači, Hrvatske vode su se, i to ne kao javna ustanova nego, praktički, već kao trgovačko društvo (u e-izvatku šibenskih Zemljišnih knjiga lijepo stoji: Hrvatske vode d.o.o.!) „intavulale“ na morsko jezero Zmajevo oko u Rogoznici. Odnosno u Zemljišnim knjigama je upisana RH kao vlasnik, ali kao organ upravljanja (Zakon kaže: „održavanja, korištenja i čuvanja javnog vodnog dobra za namjene kojima isto služi“)– Hrvatske vode d.o.o.

Mljetska jezera

Slijedom te vijesti i kopajući po sličnim destinacijama, doznajemo i to da su se Hrvatske vode također uknjižile na morsko jezero Mir u Parku prirode Telašćica! Ravnatelj PP Telašćica na Dugom otoku Božidar Puhov kaže: - Prije desetak dana prilikom izlistaja Zemljišnih knjiga vidjeli smo da su na čestici jezero, u odjeljku „vlastovnica“, iza RH, kao oni kojima je jezero dano na upravljanje, upisane Hrvatske vode.

Znali smo za praksu da se čestice na kojima su na primjer lokve u kršu, uz uobičjene vodne tokove, izvore, rijeka i jezera, upisuju u knjige pod vodno dobro, odnosno pod Hrvatske vode, ali nismo slutili da bi se naša domena upravljanja prostorom u granicama Javne ustanove Park prirode Telašćica na Dugom otoku mogla preklopiti s Hrvatskim vodama i to na prostoru slanog jezera Mir na koje su se, evo, uknjižile Hrvatske vode.

Na temelju čega su Hrvatske vode 2007. uknjižene na jezero Mir unutar Parka prirode Telašćica? Iz zadarskog DORH-a dobili smo obavijest: na temelju Zakona o vodama, članaka 57.,60. i 61. Ne govori se o morskom jezeru što apsolutno postoji kao geomorfološki fenomen i, naprosto, kao more po definiciji, sa svim fizikalnim svojstvima, morskom florom i faunom, već se samo govori o javnom vodnom dobru.

A najzanimljiviji je posljednji pasus članka 61. koji kaže: Javnim vodnim dobrom upravljaju Hrvatske vode koje su ovlaštene na zaključivanje ugovora i poduzimanja drugih radnji u vezi s ulaganjima, tehničkim i gospodarskim održavanjem, korištenjem i davanjem na korištenje toga dobra (zakup) osim zaključivanja ugovora o koncesiji“.

Božidar Puhov

Dva gospodara

Znači li to da Park prirode Telašćica u svom arealu, i to na morskom jezeru Mir, ima još jednog gospodara? Znači. To su Hrvatske vode. Jer sve ovo za što Zakon o vodama ovlašćuje Hrvatske vode, sadržano je na svoj način u Praviliku o unutrašnjem redu Telašćice za koju je, osim što su svi akti rađeni prema Zakonu o zaštiti prirode, donesen i poseban Zakon o proglašenju PP Telašćica, slijede zatim četiri pravilnika (jedan od njih o unutrašnjem redu), jedna uredba, jedna strategija i međunarodni pravni propisi- svi se odnose na kompletan areal Parka prirode s državom kao vlasnikom i Javnom ustanovom Park prirode Telašćica kao ustanovom kojoj je zadaća gospodariti tim zaštićenim područjem.

Sad uz njih tu gospodare, odnosno ako hoće mogu naći model gospodarenja pa makar i unutar Parka prirode, i Hrvatske vode. Idemo južnije. Hidromorfološki fenomen morsko jezero Zmajevo oko u Rogoznici ima površinu od 5300 metara četvornih, a Hrvatske vode i to kao „d.o.o.“ uknjižile su se na 10.276 metara četvornih - dakle i na obale! Jer pod istim brojem katastarske čestice (829) na jednom mjestu piše jezero i nije upisana površina a na drugom mjestu, na istoj čestici 829 piše gradina, kultura obala, i „kvadratura“ od 10.276.

U zakonima pojam morsko jezero ne nalazimo, iako morsko jezero - u naravi, vidimo, postoji. Zakon o pomorskom dobru kao pomorsko dobro spominje i morske solane, spominje površinski i podzemni spoj s morem i sva živa i neživa prirodna bogatstva a nekad su se tu izrijekom spominjale morske ribe! Dakle jezero Mir, i Zmajevo oko su more, to su i po tumačenju znanosti. O Velikom i Malom jezeru u NP Mljet da ne govorimo. A bilo je i tamo sličnih pokušaja uknjižavanja i to upravo na sama jezera, no naum je osujetila Uprava koja je već ranije stavila plombu na nekretnine u Parku. Ravnatelj JU Nacionalni park Mljet, Osvin Pećar, kaže:

Zmajevo oko

Pokušala i crkva

- Počeo sam primjećivati kako prelaze iz vlasništva u vlasništvo čak i one čestice gdje je Nacionalni park posjednik, a da za to u Javnoj ustanovi nismo ni znali. Na nekretnine i na sama jezera već ranije se pokušala uknjižiti Crkva no mi smo sad stranka u postupku i bez naše prisutnosti više nema promjene uknjižbe odnosno vlasništva. Sad se ljudi pitaju: što Hrvatske vode imaju s morem, odnosno morskom vodom? Jer i Zmajevo oko i jezero Mir, i Veliko i Malo jezero na Mljetu su morska jezera, odnosno more.

- Temeljni problem je što Hrvatska nikada nije izradila katastar javnog pomorskog dobra. Najbolja zaštita morskih jezera je da Vlada RH njihov teritorij proglasi javnim pomorskim dobrom. Ako pak jesu javno pomorsko dobro onda Hrvatske vode ne mogu biti vlasnik ni upravitelj tih jezera, posebno ne „Hrvatske vode d.o.o.“... – kaže dr Tonči Tadić predsjednik Euromediteranskog foruma i veliki znalac u oblasti javnog pomorskog dobra. Naposljetku, evo u čemu je još „kvaka“ s Mljetom: ta morska jezera još je Austro-Ugarska označila kao katastarske čestice uz napomenu „neplodno“, dakle ne kao vode - najmanje morske - nego kao tlo!

Tako mljetska jezera imaju svoju katastarsku česticu kao da su zemlje! Nije moralno da se sad netko ide uknjižiti na ono što je evidentno more, dakle opće dobro, samo zbog pogrešnog povijesnog naslijeđa, no to je sad područje za lov u mutnom - kaže ravnatelj Pećar držeći da bi Državno odvjetništvo trebalo zaštititi to državno opće dobro od mogućnosti manipuliranja. Ovo je samo jedan primjer zbrke u prostoru i pripadajućem zakonodavstvu u Hrvatskoj.

Na to plodno i bogom dano tlo kapnula je uknjižba Hrvatskih voda d.o.o. na rogozničko Zmajevo jezero i prije nego što su privatizirane i postale „d.o.o.“. Kao da je netko već ranije razmišljao što će bit’ kad bude... Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva stiže objašnjenje da nije u Ministarstvu utvrđeno rješenje kojim bi se navedene čestice proglasile javnim vodnim dobrom već je uknjižba provedena na prijedlog Državnog odvjetništva RH sukladno Zakonu te da Hrvatske vode nisu stekle pravo vlasništva - ali, evo, jesu upravljanja! Hrvatske vode trebale su postati „d.o.o.“, odnosno trgovačko društvo, odnosno privatizirano poduzeće...

Jezero Mir

Onda je ustala javnost, ekološke udruge, sindikati, znanstvenici, oporba i što je najvažnije Hrvatska biskupska konferencija. Nakon toga predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor s trijumfalnim izrazom na licu i sva prepuna ponosa govorila je u kamere i mikrofone : „I što je najvažnije, izjavljujem da privatizacije Hrvatskih voda biti neće!!!“

Kao da su je puškom tjerali da privatizacije bude! A premijerka se branila, branila... dok je nisu od nje same obranili hrvatski biskupi, Bog im da’ zdravlje! Sad još samo da netko morska jezera zaštiti od uknjižbe Hrvatskih voda i proglasi javnim pomorskim dobrom, uknjižbe koja je krenula unatrag koju godinu- možda kad se počela pripremati (za) sada propala privatizacija hrvatskih voda!?!

pišu Jordanka Grubač i Vedrana Stočić

Ops! Bila je greška upisati u zemljišnik Hrvatske vode d.o.o.!

Iz Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva kažu - došlo je do greške u naznaci pravne osobe koja upravlja tim dobrom (morskim jezerom Zmajevo oko) jer Hrvatske vode nisu trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, već ustanova...Predmetni upis u Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku bit će ispravljen.